View Single Post
Old 18-09-2007, 06:46 PM   #2
zagor
sinjanin
 
zagor's Avatar
 
Join Date: Nov 1999
Location: daleka obala
Posts: 1,932
zagor is on a distinguished road
Default

OTVORENO PISMO NEKOLICINE TORCIDAŠA OSTALIMA

Prije nekoliko dana jedan je post na Torcidinom forumu podigao prašinu od koje su se mnogima zakrvavile oči. Međutim, dan-dva kasnije, kada se prašina slegla, slika je ipak ponešto drugačija. Cjelokupna atmosfera nastala oko spomenutog posta na forumu iskristalizirala je nekoliko temeljnih zaključaka. Da ne bude zabune, pišemo iz pozicije navijača koji su stasali u 80-ima, ali su itekako zainteresirani za to kako Torcida funkcionira danas, te smo isto tako svjesni kako je odgovoran posao na onima koji danas u operativnom smislu vode Torcidu. Bez puno filozofije, prelazimo na stvar:

1. OČIGLEDNO POSTOJI POTREBA ZA RAZGOVOROM UNUTAR TORCIDE
Kada jedna navijačka skupina postoji 57 godina i kada je kroz taj svoj životni vijek odgojila cijeli niz generacija, a pri tome okuplja na tisuće ljudi, potpuno je normalno da postoje različita razmišljanja, stavovi i pogledi. Grozimo se pomisli da bismo svi trebali razmišljati JEDNAKO, ali vjerujemo da bismo trebali svi raditi i djelovati ZAJEDNO. Ima li išta logičnije od poimanja Torcide kao navijačke skupine koja objedinjuje ukupan potencijal svih svojih članova ponaosob, bez obzira na to što svatko od tih članova ima za dati Torcidi. Da bismo znali što nam tko može dati moramo razgovarati i to bez straha da ćemo izrečenim stavom, u iskrenoj vjeri da time pomažemo grupi, ikoga uvrijediti. Isto tako, samo otvorenim razgovorom možemo dati prijedloge koji će unaprijediti grupu i ispraviti moguće nedostatke. I koliko god ovo možda zvučalo kao idealistička, utopijska slika unutrašnjeg ustrojstva grupe, sigurni smo da će već kratko razmišljanje potvrditi da uspjeh tog koncepta ovisi samo i isključivo o nama te o tome jesmo li spremni otvoreno razgovarati i saslušati druge, bez obzira sviđa li nam se njihov stil odijevanja, glazba koju slušaju ili generacija kojoj pripadaju.

2. NEMA NEDODIRLJIVIH I BEZGREŠNIH U TORCIDI
Da bi naša rasprava doista bila iskrena i otvorena, važno je da se usredotočimo na ono što se govori, a ne na onoga koji nešto govori. Jer ako krenemo preispitivati svakoga od nas poimenice, imat ćemo materijala da se danima bavimo sami sobom, a ne problemima ili idejama. Nitko u Torcidi nema pravo na povlašteni status, bez obzira na zasluge iz prošlosti, baš kao i bez obzira na trenutni status. Pojedinci udruženi u Torcidu čine grupu, ali u svakom trenutku grupa ostaje iznad svakoga od nas.

3. NEMA „STARE“ I „NOVE“ TORCIDE, NEGO POSTOJI SAMO JEDNA JEDINA TORCIDA
Najpogubnija stvar koju sami sebi možemo priuštiti je podjela po bilo kakvoj osnovi (a iskustvo nas uči da je najčešće u pitanju suštinski nebitna podjela). Nema razloga da se unutar Torcide forsira ikakav stilski i generacijski jaz. Nas apsolutno ne zanimaju „Burberry“ ili „Fred Perry“ brandovi (i nemamo ih namjeru nositi), ali nam je potpuno normalno i prihvatljivo da postoje navijači kojima je to važan dio navijačkog identiteta unutar Torcide. Kao što ne želimo da nas netko sili da se uklapamo u taj vizualni identitet, tako nam ne pada na kraj pameti da nekome zamjeramo stil koji nose navijači diljem Europe. Pomodarstvo? Možda, ali ZAŠTO NE!? Pa i famozne 'spitfire-ice' 80-ih godina, koje je Torcida na velika vrata unijela u navijački svijet bivše države, je usporedo s Torcidom nosilo na tisuće navijača raznih klubova diljem Europe.

3.1 Generacijski jaz? Glupost!
Suludo je forsirati generacijski jaz, jer različitost generacija je upravo ono što nas čini posebnim i boljim od drugih navijačkih skupina bilo gdje u svijetu. Dok se drugi mogu podičiti s generacijom ili dvije, mi ih imamo deset i to je naša prednost, a ako budemo dovoljno pametni to će biti i naša glavna snaga. Svaka generacija u Torcidi donosi dodatnu vrijednost, i dok su se starije generacije pobrinule da Torcida postane ono što jest – najbolja navijačka skupina u Europi, mlađe generacije tu priču uspješno nastavljaju. Jesmo li time anulirali moguće nedostatke? Nismo! Jer mnogi stariji moraju shvatiti da ne postoji „vijeće mudraca“ na temelju „minulog rada“ koje bi im omogućilo da samo sjede i mudruju, tako i mnogi mlađi moraju shvatiti da za starije ima mjesta u Torcidi u skladu s njihovim sposobnostima i iskustvom, a da pri tome nema razloga da ih mlađi doživljavaju kao konkurenciju ili, ne daj Bože, nekoga tko ih na bilo koji način ugrožava. Svatko tko se približio ili zakoračio u 40-u, zna da život ipak izgleda bitno drugačije nego u dvadesetima – pored novih poslovnih i obiteljskih obaveza, notorna je činjenica da je i fizička energija manja, htjeli mi to priznati naglas ili ne. Vjerujemo da nitko ne očekuje od navijača te dobi da slažu transparente ili šiju zastave (iako je i to moguće napraviti ako je potrebno 'dati ruku'), ali mogu i moraju odvojiti nekoliko sati tjedno da sudjeluju u radu grupe i organizacijskim poslovima, posebno u onim situacijama u kojima je njihovo iskustvo važno. To se ponajprije odnosi na onaj segment koji je mlađa generacija donekle zanemarila, a to je djelovanje u Torcidi izvan tribine i same grupe, „javni rad“ i obrana Torcidinih interesa od svih mogućih interesnih skupina oko nas (uprava Hajduka, vodstvo HNS-a, mediji, gradske i državne strukture, represivni policijski aparat...). Aktivniji angažman starijih generacija navijača na tom polju, pomogao bi mlađim generacijama i rasteretio ih da se mogu još više posvetiti radu na koji su ionako najviše fokusirani i koji im, objektivno, jako dobro ide.

3.2 Korak naprijed
Bez ikakve potrebe da podilazimo bilo kome, moramo (baš iz pozicije starije generacije navijača) naglasiti nekoliko fantastičnih pomaka koje je sadašnja generacija navijača napravila, a koje predstavljaju značajan iskorak naprijed u odnosu i na slavnu Torcidu 80-ih:
1. Redovito organizirano navijanje (uključujući i koreografije) na svakoj, pa i tzv. malim utakmicama, što doista nije bio slučaj s Torcidom u prošlosti
2. Redovit odlazak na gostovanja diljem Hrvatske ekipe iz Splita i drugih gradova diljem Dalmacije i ostatka Hrvatske
3. Povratak imidža navijačke skupine koji je nakratko bio zamijenjen imidžom narodnog pokreta (Tu moramo naglasiti da je u pitanju –po nama- 'sklizak teren' na kojem moramo biti jako oprezni: treba njegovati dominantan duh navijačke skupine, ali ne smijemo postati ekskluzivistički klub, nego moramo biti otvoreni za sve Hajdukove navijače, s jasnim zadatkom da smo u svakom trenutku među svim navijačima prepoznati kao predvodnica Hajdukovog navijačkog tijela, njegov središnji krvotok i najčvršći oslonac!)
4. Podizanje koreografija na višu razinu (i po pitanju zahtjevnosti i po pitanju efektnosti)
5. Kompaktnost i kohezija unutar grupe na gostovanjima
Da ne bude opijenosti uspjehom, važno je napomenuti da i tu ima prostora za daljni rast, a sigurni smo da ćemo ga najlakše ostvariti ako uspijemo iskoristiti kapacitete svih navijača, bez obzira na stil i generaciju. Ponovit ćemo da postoji važan segment koji je u radu grupe zanemaren, a odražava se na navijački život svakog Torcidaša – naša pozicija u široj javnosti. Ako nas se na svim razinama javnosti pljuje i napada, a mi ne činimo ono što možemo da obranimo svoje interese, onda je i onima koji nam žele nauditi (na prvom mjestu danas su tu policija i nogometne „vlasti“) posao olakšan.
Na koncu, ono najvažnije, samo ujedinjeni i udruženi možemo odgovoriti najvećim izazovima pred kojima se nalazimo – Hajduk nam se ususret 100. obljetnice samo dodatno urušava, a predstoji nam i privatizacija kluba, za koju možemo pretpostaviti po kojim će se obrascima pokušati provesti s obzirom na koncentraciju sumnjivih likova i još sumnjivijeg kapitala unutar hrvatskog nogometa. Nadalje, i državna i europska legislativa pokušavaju nas ukrotiti, a brutalna komercijalizacija nogometa potpuno pokoriti. Ili ćemo u svemu biti avangarda koja se zna nositi s izazovima novog vremena ili ćemo izumrijeti kao dinosauri? Jednostavno, ili jesmo ili nismo?
__________________
Mi smo ludi! A lude se ne kažnjava!
zagor is offline   Reply With Quote