Thread: Naslovi
View Single Post
Old 10-08-2008, 02:13 PM   #20
Anna
moja anuška
 
Join Date: Jan 2007
Posts: 5,757
Anna is on a distinguished road
Default

evo tu

Klanje

To da je jeftinije kupiti živog prasca nego cijele zime kupovati pomalo svinjetine, opće je poznata stvar. Problemi se, međutim, javljaju kada živo, vrlo simpatično biće, pametna i umiljata pogleda, valja pretvoriti u gomilu ukusna mesa. Građani koji imaju rijetke osobne kontakte sa prascima taj problem, začudo, doživljavaju puno intenzivnije i emotivnije od seljaka koji se s pogledom nesretne životinje susreću svaki dan, ali ipak je s velikim zadovoljstvom, stručno i beščutno, kolju kada za to dođe vrijeme. Svinjokolja je prava pučka svetkovina, ispunjena veseljem, ali i specifičnom demonstracijom muškosti. Otac obitelji prilazi svinji dok ju ostali drže za noge i preciznim je zahvatom noža pogađa u vrat. Njezini urlici i predsmrtni drhtaj koljaču donese nešto od seksualnog, orgazmičkog, zadovoljstva. U nekim krajevima postoji predanje o ljekovitim svojstvima svježe svinjske krvi. Koljač se životinji žavuce pod vrat i pije mlaz njezine krvi kao što se pije vino iz bačve.

Jedna je uredna zagrebačka obitelj prvih dana studenog strpala svoga pajceka u prikolicu i sa strahom, sličnim strahu od zubar, odvezla ga u obližnje selo, kod mesara poznatog po brzini i učinkovitim klanjima, ali i po tome što je imao nekakav "humani pištolj" kojim bi usmrtio životinju prije klanja. Čovjek ih je veselo dočekao, počastio rakijom, osmotrio - uz zadovoljan osmijeh - prasca, a onda požurivao da obave posao. Otac i sin su se sve nešto zavlačili, nije im se baš žurilo, a kada je mesar svečano objavio kako će prasca klati bez pištolja jer već dugo nije pa se uželio, oni su se prestravili. Sin je razrogačeno pogledavao ka ocu, a ovaj je molio mesara da ipak upotrijebi pištolj. On je odmahivao glavom i trusio rakiju za rakijom. Uvjeravanje, naravno, uzaludno, trajalo je dok se mesar nije napio k'o svinja.

Izvukli su životinju iz prikolice, ona se naravno opirala, sin je okrenuo glavu na drugu stranu, otac je uhvatio prasca za noge, mesar je zamahnuo nožem ciljajući srce. Kako je bio pijan, morao je promašiti, svinja se otrgnula i sa zabodenim nožem jurila dvorištem. Potjera je trajala nekih četvrt sata, mesar se dobro naljutio, te je dugo i sa zadovoljstvom klao. Očeva košulja ostala je isprskana krvlju, sin je drhtao i blijedio kao da će nakon prasca on doći na red. I jedan i drugi shvatili su žašto je svinjetina u mesarnicama toliko skuplja. Oni su platili svoj užas, a seljak je naplatio svoje zadovoljstvo.

Čovjek se, tvrde to upućeni, kolje na isti način kao i svinja. Slično je i njihovo krkljanje i drhtanje. Koljaču je vjerojatno zanimljiviji čovjek od svinje samo zbog toga što on još i moli, govori i kuka. Osim toga, prestravljeni je ljudski pogled nekako artikuliraniji od pogleda svinje. U svakom slučaju, mnogi su seoski koljači širom bivše Jugoslavije ovaj rat iskoristili za ispunjenje svojih snova. Tko god je sa zadovoljstvom i uživanjem klao svinju (ili u muslimanskome slučaju - ovna), taj će, kada se dovoljno opusiti i popije koju rakiju više, klati i čovjeka.

Prvi su u ovome ratu počeli klati četnici, što nije ni čudno, budući da je u Srba kult ukusne prasetine s ražnja najizraženiji. Osim toga, oni su i najmuškiji muškarci na ovim prostorima i nisu pičke kakvim smatraju svoje zapadne susjede. Čovjek koji se gadi krvi za pravoga je balkanskog seljaka pizda, impotent, peder i evnuh ... Znati i moći dobro klati prvi je preduvjet za ulazak u svijet muškaraca, svijet burnih reakcija, zatomljenih osjećaja i raspusnih efekata. Jedna od prvih četnickih pjesama iz ovoga rata bila je: "Ajde, Slobo, šalji nam salate, biće mesa, klaćemo Hrvate..." Uz dobru prasetinu s ražnja najbolje prija salata od rajčica, ali i feferoni, te pečene paprike sa bijelim lukom.

Klanja će se, naravno, prihvatiti i ostali, pogotovu u Bosni. Muslimani će klati Hrvate onako ko što se kolje žrtveni ovan za Kurban-bajram, a Hrvati će klati Muslimane držeci se, kao i Srbi, svoje praseće tradicije. Ni jedni, ni drugi, kao ni Srbi - uostalom, neće priznavati svoja djela, ali će se, ipak, njima hvaliti. Naravno, kada se ugase kamere i diktafoni. Nema baš neke razlike o erotskome užitku s kojim će vam i jedni, i drugi, i treći svjedočiti o svojim koljačkim uspjesima. Naši raznonarodni seljaci u ovom su ratu na ljudima činili tek isto ono što su prije rata činili svinjama, janjcima, jarcima, ovnovima ... Njihove se propagandne službe, naravno, trude da sve to demantiraju, no ostaju slike, snimci, ali i svjedočenja onih koji su klani i nedoklani.

Što je za to vrijeme bilo s građanima? Onima koji se tradicionalno gade krvi. Klanje svojih sunarodnjaka oni dočekuju sa zgražanjem, skloni su filozofskim razmatranjima, povijesnim reminiscencijama i svakovrsnim objašnjenjima. No, kada se u medijima pojavi slika na kojoj je protagonist klanja netko iz njihovoga naroda, a žrtva je iz drugog naroda, e tada naši građani, svejedno radi li se o novinarima, političarima, intelektualcima ili vodoinstalerima, najprije negiraju očiglednu istinu, tvrde kako je viđena slika zapravo fatamorgana, montaža i izmišljotina. A kada je nemoguće negirati izvršeno klanje, tada ustvrde kako su to, zapravo, klali engleski ili ruski plaćenici, samo nama da napakoste. A ako je, pak, nemoguće optužiti nekoga drugog za klanje i ako je očigledno da su ga izvršili bas pripadnici njegovoga naroda, naš će građanin važno ustvrditi kako su za sve krivi - mediji. Jer obznanjuju sliku koja pokazuje naše dok kolju njihove, a, kao, ne pokazuju kad njihovi kolju naše. Građanin će se, u rijetkim prigodama, odvaziti da kritizira koljača iz svog naroda. Predbacit će mu, ali ne to što je klao, nego to što je time značajno narušio ugled svoje zemlje! Građanin se ponaša kao beščutno, okrutno derište koje, istina, nije u stanju svojom rukom učiniti zločin, ali će zato najvjerojatnijim retoričkim i misaonim konstrukcijama opravdati klanje. Svojim će opravdanjem seljaku dati šlagvort za novo klanje. Unaprijed će ga amnestirati i osloboditi, i dati mu za prtavo.

Svoju svinju građanin će otpremiti put sela, kod profesionalaca, da mu je oni stručno i mučno prikolju te da je on onda spakuje u zamrzivač lišen svake odgovornosti za njezinu sudbinu. Građanin ima ideju i osjećaj, seljak ima nož i smjelost. Moralna strana problema ne tiče se niti jednoga, niti drugoga. Jer, zaboga, ako nam netko ne zakolje svinju, nećemo imati što jesti, ako naš čovjek zakolje njihovog, to je sasvim normalno – rat je i u ratu se to čini. A ako njihov zakolje našega, onda je to samo potvrda kako su oni svi isti.

M.J.......kako piše taj čovjek....a i bosanac...zna i osjeća balkanca
_________________
__________________
Nije važno odakle sam sve dok znadeš kuda idem...
Anna is offline   Reply With Quote