[www.hnkhajduk.com] - Neslužbeni forum HNK Hajduka  

Go Back   [www.hnkhajduk.com] - Neslužbeni forum HNK Hajduka > Hajduk OnLine forumi > Hajduk

Reply
 
Thread Tools Display Modes
Old 10-02-2011, 09:34 PM   #801
Bule
Senior Member
 
Bule's Avatar
 
Join Date: Jan 2011
Location: Zaprešić
Posts: 565
Bule is on a distinguished road
Default

Quote:
Originally Posted by shaka_zulu View Post
tako znači...jebeš ovih pet utkmica di smo se pošteno obrukali, glavno da smo dobili anderlacht...majko mila koji stav


samo da se zna, ne branin VV nego samo iznosin činjenice
definiraj "obruakti" jer po mom značenju te riječi mi se nismo u niti jednoj utakmici EL obrukali, mi smo 5 izgubili i jednu pobijedili

Quote:
Originally Posted by shaka_zulu View Post
javlja se...čovik je nakon ulaska u EL napisa da je Pokelpoviću najbolje da se povuče i ode dok je na vrhu, jer će se brzo pokazat koliko je sriće bilo u pretkolima

jel bia u pravu ???
ne razumijem, impliciraš da sam ja napisao za špacu?
Bule is offline   Reply With Quote
Old 10-02-2011, 09:42 PM   #802
shaka_zulu
Ku-Klux-Klan
 
Join Date: Feb 2007
Posts: 1,452
shaka_zulu is on a distinguished road
Default

Malo san pretjera s riječ "obrukati". Moj grijeh
shaka_zulu is offline   Reply With Quote
Old 10-02-2011, 09:43 PM   #803
shaka_zulu
Ku-Klux-Klan
 
Join Date: Feb 2007
Posts: 1,452
shaka_zulu is on a distinguished road
Default

Quote:
Originally Posted by Bule View Post

ne razumijem, impliciraš da sam ja napisao za špacu?
Ma ne, ti si napisa šta se nije prije javlja vinko vuković. samo san napisa da se ipak javlja
shaka_zulu is offline   Reply With Quote
Old 10-02-2011, 09:46 PM   #804
Bule
Senior Member
 
Bule's Avatar
 
Join Date: Jan 2011
Location: Zaprešić
Posts: 565
Bule is on a distinguished road
Default

Quote:
Originally Posted by shaka_zulu View Post
Ma ne, ti si napisa šta se nije prije javlja vinko vuković. samo san napisa da se ipak javlja
aha, krivo sam pročitao . . . moj grijeh

ja čitam njegov blog i tamo nije bilo ničeg između 7 i 11 mjeseca. odakle tebi to?
Bule is offline   Reply With Quote
Old 10-02-2011, 10:01 PM   #805
shaka_zulu
Ku-Klux-Klan
 
Join Date: Feb 2007
Posts: 1,452
shaka_zulu is on a distinguished road
Default

Quote:
Originally Posted by Bule View Post
aha, krivo sam pročitao . . . moj grijeh

ja čitam njegov blog i tamo nije bilo ničeg između 7 i 11 mjeseca. odakle tebi to?
časpopis vrime
shaka_zulu is offline   Reply With Quote
Old 10-02-2011, 11:14 PM   #806
zoranvulic
Senior Member
 
Join Date: Sep 2008
Posts: 4,731
zoranvulic is on a distinguished road
Default

Quote:
Originally Posted by shaka_zulu View Post
tako znači...jebeš ovih pet utkmica di smo se pošteno obrukali, glavno da smo dobili anderlacht...majko mila koji stav


samo da se zna, ne branin VV nego samo iznosin činjenice
od nikoga se nismo obrukali,izgubili smo dvije utakmice od objektivno boljeg protivnika koji je ima 6 pobjeda!

i izgubili smo na teskom terenu u briselu,te kuci po isto teskom terenu protiv Aeka di prvo poluvrijeme nismo imali i srece,koje smo imali u nekim utakmicama

izgubili smo zasluzeno,ali vise radi mladosti,neiksustva i nedovoljne kvalitete

ali zanimljivo je da se i vrime ugasilo,da su ga potrali iz Slobodne,pa se sada opet vratio na blog!
zoranvulic is offline   Reply With Quote
Old 11-02-2011, 01:24 AM   #807
shaka_zulu
Ku-Klux-Klan
 
Join Date: Feb 2007
Posts: 1,452
shaka_zulu is on a distinguished road
Default

Quote:
Originally Posted by zoranvulic View Post

ali zanimljivo je da se i vrime ugasilo,da su ga potrali iz Slobodne,pa se sada opet vratio na blog!
vrime je jedini magazin koji se usudija pisat protv keruma i ekipe. zato se i ugasilo
shaka_zulu is offline   Reply With Quote
Old 11-02-2011, 09:11 AM   #808
baRBa
hAJMOOOOOOOO
 
baRBa's Avatar
 
Join Date: Jul 2005
Posts: 14,053
baRBa is a jewel in the roughbaRBa is a jewel in the roughbaRBa is a jewel in the rough
Default

DONOSIMO subjektivan izbor 10 najvećih utakmica Hajduka od 70-ih naovamo. U izboru smo se ograničili na razdoblje u kojem su Bili odigrali najviše velikih, prije svega europskih utakmica, zahvaljujući najboljoj generaciji u povijesti kluba (onoj iz 70-ih), zatim onoj koja je po kvaliteti bila tik do nje, ali je osvojila samo "jedan i po" Kup (generacija 80-ih) i konačno, igračima koji su 90-ih godina vodili Hajduk do Lige prvaka.

Uz dužno poštovanje velikim generacijama iz davne povijesti; od 1911., preko one ratne s Visa, pa do Bajde Vukasa i Frane Matošića, mislim da nema smisla pisati o utakmicama i igračima koje jedva da smo imali prilike gledati iti na isječcima drevnih "magnetoskopskih snimaka". Također, kako je članak prigodničarski i svečarski, zanemarit ćemo posljednjih 15 godina kada se Hajduk pretvorio u prvu pratilju Dinama/Croatie, da ne kaljamo uspomenu na dane, generacije i utakmice kojih se ovom prilikom prisjećamo:

1971. prvenstvo Jugoslavije: Partizan - Hajduk 3:4. Prvi naslov prvaka nakon 16 godina osvojen pobjedom u Beogradu

Hajduku su u zadnja dva kola prvenstva 1970/71 trebala dva boda (koliko se tad dobijalo za pobjedu) kako bi obranio prvo mjesto i osvojio titulu nakon 16 godina posta i "crnih 60-ih" u kojima se jedva spašavao od ispadanja.

Na stadionu JNA domaćin je u 46. minuti vodio 3:0 i sve je ukazivalo da će Hajduk titulu loviti u zadnjem kolu na Starom placu protiv Olimpije. Međutim, Pere Nadoveza nije tako mislio i sa dva gola (jednog je dodao Bošković), Hajduk je na 3:3! Ali drami tu nije kraj; pet minuta prije kraja Jurica Jerković postiže i četvrti gol, kojeg sudac poništava zbog navodnog igranja rukom,

Ipak, dvije minute prije kraja Iko Buljan nakon nezadrživog prodora s lijeve strane postiže gol za pobjedu i naslov prvaka. Kao i Goran Ivanišević dva desetljeća poslije, splitski pobjednici su na Rivu obasjanu bakljama i raketama i pred nekoliko desetaka tisuća navijača, došli gliserom koji ih je doveo iz zračne luke u Resniku. Razdragano mnoštvo ih je na rukama nosilo od obale do Starog placa.

1973. Kup pobjednika kupova: Hajduk - Leeds 0:0. Prvo polufinale europskog kupa

Danas naravno nevjerojatno zvuči da je neki klub s ovih prostora mogao igrati polufinale europskog Kupa, ali tih godina bilo je logično da se Hajduk iz grada koji je tada imao manje od 100 tisuća stanovnika, tuče s kontinentalnim velikanima.

Nakon što je '72 Hajduk pobjedom protiv Dinama osvojio prvi od pet uzastopnih Kupova Jugoslavije, u KPK je nanizao norveški Fredrikstad, velški Wrexham i škotski Hibernian. U polufinalu je čekao Leeds, jedan od najjačih engleskih klubova u to vrijeme. Zgoditkom Clarkea Leeds je pobijedio na Elland Roadu, slijedio je uzvrat na prepunom Poljudu koji je Hajduk trebao dobiti.

Pred 30 tisuća gledatelja koji su se natiskali na Placu, Jovanić, Bošković, Šurjak, promašili su velike prilike za pobjedu boljeg Hajduka i solunsko finale Kupa pobjednika kupova protiv Milana kojeg su na klupi i terenu predvodili Nereo Rocco i Gianni Rivera.

Veliki Don Revie, koji je kao trener Leedsa krajem 60-ih i početkom 70-ih tri puta bio engleski trener godine, osvojio dva naslova engleskog prvaka, dva Kupa velesajamskih gradova ('67 je pak izgubio od Dinama), FA Kup i Liga kup, tog je 25. travnja napustio svlačionicu Starog placa presretan što nije primio porciju. Probajmo zamisliti da danas s Poljuda Alex Ferguson odlazi zahvaljujući nebesima što ga Vučevićev Hajduk nije natamburao...

1975. Kup prvaka: Hajduk - Saint Etienne 4:1. Rapsodija u prvom i tragedija u drugom činu.

Drugi nastup u Kupu europskih prvaka (ma kakva Liga "prvaka") ostao je u kolektivnoj memoriji Hajdukovaca kao jedan od tri najtragičnija poraza. Prije smo povukli paralelu tadašnjih i sadašnjih engleskih velikana, a ovdje ćemo naglasiti kako su "Stefanisti" 70-ih za francuski nogomet bili ono što je tamo značio Lyon od početka do kraja prošlog desetljeća.

Tako dominantan klub jedne od najjačih europskih liga Hajduk je na (naravno) prepunom Starom placu razbio 4:1 dok je lijevala kiša koja je teren pretvorila u blatnu kaljužu. Jerković iz slobodnjaka i na Šurjakov ubačaj s lijeva, a doskorašnji direktor Hajduka nabacio je i Žungulu. Željko Mijač postavio je konačni rezultat i činilo se nedostižnu prednost.

Šok se dogodio u uzvratu, a posebno boli što je Hajduk nakon dvije trećine uzvrata držao 1:1! U produžecima ih je francuski prvak dokrajčio za bolnih, neizlječivih 1:5.

1976. Kup prvaka, četvrtfinale: Hajduk - PSV 2:0. Rapsodija u prvom i tragedija u drugom činu 2.

Opet je Hajduk razbio europskog velikana, ovaj put klub koji je predvođen braćom Willyjem i Reneom van Kerkofom prekinuo dominaciju najjačeg Ajaxa u povijesti i postao nizozemski prvak.

Kao i protiv St. Etiennea godinu prije, zabio je Mijač, a asistent protiv Francuza Šurjak sada je bio strijelac pred standardnih 30 tisuća navijača. Uzvrat je tragedija u rangu francuske koja je još itekako zvonila, ali možda i još veća, jer Jerković iz peterca gađa stativu, Đorđević je predriblao golmana i promašio gol, a Šurjak srušen za jedanaesterac koji nije dosuđen.

Omiljeni golman Rizah Mešković krivo procjenjuje centaršut i PSV smanjuje, zatim pada i drugi gol u Hajdukovu mrežu i još jednom produžeci i 0:3.

1976. prvenstvo Jugoslavije: Partizan - Hajduk 1:6. Maksimović je oteo titulu, ali ne može veličanstvenu pobjedu.

"Bit ćemo prvaci kako nam dopuste" glasovita je rečenica Tomislava Ivića prije utakmice pred 50 tisuća gledatelja na stadionu JNA, na kojoj se očekivala proslava Partizanove titule, jer Crno-beli su pred Bilima imali četiri boda prednosti.

Ali dogodila se najbolja utakmica Hajdukove najbolje generacije i šest golova Partizanu usred Beograda: Žungul i Đorđević po dva, Buljan i Jerković. Vaha je govorio kako nije dobio više prilika u jugoslavenskoj reprezentaciji jer mu je prezime bilo predugo za napisati na beogradskom semaforu. Tog dana, bilo je pretijesno da primi sve Hajdukove golove i strijelce.

Hajduk te godine nije uspio postati prvak jer je u posljednjem kolu sudac Zoran Maksimović u Ljubljani produljio utakmicu Olimpije i Partizana koliko je bilo potrebno da gosti zabiju pobjednički gol, ali ova utakmica i veličanstvena Hajdukova pobjeda govore tko je zaslužio naslov.
__________________
Bez pinezi i rišpeta rodilo se dite puka iz jubavi, iz dišpeta
Kontra mraku, kontra sili nareslo je ka iz vode i trkalo do slobode
Priko ognja, priko žica on je gubi, on je tuka, njegova smo svi mi dica
Isti tvrdi kruv smo jili, znači nam on puno više nego ća u foje piše
Sve prohodi, sve ne staje, svaka radost, svaka muka, život svakom svoje daje
Svi bi možda drugo bili ma u jednom svak se slaže od Hajduka nima draže
baRBa is offline   Reply With Quote
Old 11-02-2011, 09:11 AM   #809
baRBa
hAJMOOOOOOOO
 
baRBa's Avatar
 
Join Date: Jul 2005
Posts: 14,053
baRBa is a jewel in the roughbaRBa is a jewel in the roughbaRBa is a jewel in the rough
Default

1980. Kup prvaka, četvrtfinale: Hajduk - HSV 3:2. Tko kaže da je ovo pirova pobjeda?

Opet je vrijeme za potezanje paralela, jer Hajduk je ponovo ispao, mada je pobijedio velikana koji je tih godina bio europska velesila i njemački vladar, pa se usporedba s današnjim Bayernom nameće sama po sebi. Međutim, imao je goreg diktatora od Van Gaala - Branka Zebeca, koji je početkom zlatnih 70-ih vodio Hajduk, a zapovjednik obrane bio im je veliki Iko Buljan! Kevin Keegan, Felix Magath, Manfred Kaltz, Horst Hrubesch također su spadali u sam europski vrh.

Ali je i Hajduk i njegov trener Tomislav Ivić, povratnik iz Ajaxa, gdje je osvojio i nizozemsku titulu. Prva utakmica donijela je poraz 0:1, iako je robusni centarfor Hrubesch faulirao mladog golmana Pudara. Osim toga, Hajduk je imao inicijativu, ali Zlatko Vujović nije mogao pogoditi.

U Splitu, sada na Poljudu pred 50 tisuća gledatelja, "antički tragičar" bio je Boro Primorac. Na početku se poskliznuo i Hrubeschu omogućio da postigne vrijedan gol. Zatim je kod 1:1 promašio penal, a Hamburg je na poluvremenu imao prednost 2:1. Kreće uragan Hajduka i veliki HSV se grčevito brani - Đorđević poentira za 2:2, a Primorac na kraju ipak zabija za pobjedu 3:2.

Ono što ovu pobjedu čini gorkom nije toliko ispadanje, koliko spoznaja da je Hajduk u obje utakmice bio bolji od HSV-a, koji će zatim u polufinalu KEP-a razbiti Real 5:1.

1984. Kup Uefa, četvrtfinale: Hajduk - Sparta Prag 2:0. Nikad se Poljud nije tresao kao nakon Bakinog gola iz skraćenog kornera

Opet europski kišni klasik u Splitu. Hajduk je izbacio Universitateu, Honved, niški Radnički (nemojte se smijati, nemate pojma kako su tad bili jaki) i prvu četvrtfinalnu utakmicu u Pragu gubi 0:1.

Ne treba ni reći da je pobjedu vrijednu polufinala očekivalo 50 tisuća navijača, koji su oduševili u 18. minuti kada Ivan Gudelj poništava Spartinu prednost.

Međutim, ono što se dogodilo u 119. minuti, kada su već svi očekivali penale, najljepša je priča u 32 godine dugoj povijesti Poljudske ljepotice. Skraćeni korner izvodi Baka Slišković i dok se očekuje centaršut u prepuni peterac, on baš svima na terenu i stadionu prodaje lažnjak i puca izravno u gol. Tektonski poremećaj do tada i od tada nedoživljenih razmjera pogodio je taj dio Splita, a nakon utakmice se slavilo kao da je osvojen trofej, iako je kiša i dalje padala.

1984. Kup Uefa, polufinale: Hajduk - Tottenham 2:1. Najbliže finalu europskog kupa

Kiša je lijevala i ove velike europske večeri, kada je Hajduk na poluvremenu bio u zaostatku od jednog gola.



Međutim, golovima (opet) Gudelja i Pešića preokrenuo je rezultat i s malom, ali ipak prednošću, otišao na uzvrat na White Hart Lane, gdje se "još uvijek trese prečka" koju je pogodio Dževad Prekazi.

Nažalost, zatresla se i Hajdukova mreža, odmah na početku nakon slobodnjaka i tako je Hajduk zbog gola u gostima morao ispasti, iako je i u Londonu imao nekoliko velikih prilika, a Pešićeva lopta je već bila u golu, kada je očišćena s crte.

1987. Finale jugoslavenskog Kupa: Hajduk - Rijeka 1:1, 9:8 nakon izvođenja jedanaesteraca. Jadranski obračun u Beogradu pripao Hajduku.

Pravila su se promijenila, pa se finale Kupa maršala Tita nije igralo na dvije utakmice na stadionima sudionika finala, nego jedna utakmica, na stadionu JNA u Beogradu.

Ovo je bez konkurencije najdramatičnije finale Kupa bivše države u kojem je Hajduk poveo Asanovićevim golom iz penala, a Rijeka na samom kraju utakmice izjednačava nakon pogreške golmana Pralije.

Kao i u polufinalu Kupa protiv Crvene Zvezde, umjesto njega tada ulazi Zoran Varvodić-Rambo, specijalist za obranu jedanaesteraca. Taj naslov je dokazao i to kako: Suparniku na vratima Rijeke, Mauru Ravniću, obranio je penal, a potom mu i sam zabija gol. Njegova je bila i obrana za osvajanje Kupa - skinuo je udarac Robertu Paliski.

Dan poslije je na splitskoj rivi dočekan vlak koji je doveo navijače iz Beograda, nakon čega se procesija s trofejem uputila put Poljuda.

1991. Finale jugoslavenskog Kupa: Hajduk - Crvena Zvezda 1:0. Hajdukovci u Beogradu sa crnim florom na rukavu u čast policajcima masakriranim u Borovom Selu

Čuveno finale posljednjeg Kupa Jugoslavije odigrano je u Beogradu 8. svibnja 1991., šest pet dana nakon pokolja 12 hrvatskih redarstvenika u srpskom Borovu Selu, u otužnoj atmosferi stadiona JNA pred jedva nešto više od pet tisuća gledatelja.

Pri intoniranju jugoslavenske himne "Hej Slaveni", svi Hajdukovi igrači su gledali i pod i vidljivo bojkotirali himnu, bolje reći svi osim desnog beka, Mostarca Milija Hadžiabdića, koji je ponosno odslušao sa desnicom na srcu. Hajdukovci su u spomen na hrvatske policajce ubijene u srpskoj zasjedi u Borovu selu nosili crni povez preko ruke, a sama utakmica je i na terenu prošla u mučnoj atmosferi i čestim naguravanjima u kojima su prednjačili Siniša Mihajlović, Dragiša Binić i Igor Štimac, tako da je sudac Adem Fazlagić iz Čapljine imao velikih problema držati meč pod kontrolom.

Veliki broj ljudi iz Hrvatske inzistirao je da utakmica bude odgođena, no, tome se oštro usprotivio Nogometni savez Jugoslavije koji je Hajduku prijetili su oštrim sankcijama poput zabrane igranja u Europi. Na Poljudu su ipak popustili i otputovali za Beograd gdje je momčad trenera Joška Skoblara junačkom igrom svladala aktualnog prvaka Jugoslavije i branitelja naslova pobjednika Kupa (koji će za tri tjedna postati i prvak Europe) golom tada mladog i perspektivnog napadača Alena Bokšića u 60. minuti.

1994. Liga prvaka: Hajduk - Anderlecht 2:1. Posljednja velika pobjeda europski bitnog Hajduka

Prije 17 godina Hajduk je na rasprodanom Poljudu ostvario jedinu domaću pobjedu u Ligi prvaka u povijesti. Hajduk je te godine skupinu Lige prvaka otvorio domaćim remijem protiv Benfice (0:0) nakon čega je golom Aljoše Asanovića ostvarena kapitalna pobjeda (1:0) protiv Steaue u Bukureštu. Ova dva odlična rezultata oplođena su splitskom pobjedom nad Anderlechtom, a prolazak u četvrtfinale i utakmice protiv kasnijeg pobjednika, Van Gaalovog Ajaxa, donio je još jedan uspjeh protiv Anderlechta - bod (0:0) izboren na briselskom Constant Vanden Stock stadionu nakon pobjede nad istim protivnikom u Splitu.

Nošeni navijanjem prepunog stadiona, sjajnim obranama Tončija Gabrića i golovima Nenada Pralije i Darka Butorovića, Hajdukovci su u 3. kolu Lige prvaka sezone '94./95. zabilježili pobjedu nad prvakom Belgije koju se iz više razloga treba nazvati povijesnom - bio je to prvi i zasada jedini Hajdukov domaći trijumf u Ligi prvaka, kojim su odškrinuli vrata četvrtfinala Lige prvaka.

Golove su Anderlechtu zabili igrači kojima to nije primarna funkcija, ali su zgodici bili predivni i u delirij bacili fanatičnu publiku na Poljudu: Defenzivni vezni Pralija je poentirao snažnim udarcem s preko 20 metara, a desni bek Butorović je Anderlechtovog golmana probio bombom iskosa nakon munjevite kontre

Jedini gol za goste iz Belgije tada je postigao također Hajdukovac - Brođanin Josip Weber, koji se sredinom 80-ih nije uspio probiti u vrlo jakom Hajduku pa je sreću potražio i pronašao u Belgiji. Fantastičnim golgeterskim sposobnostima (tri godine zaredom prvi strijelac belgijske lige za Cercle Brugge) izborio je belgijsko državljanstvo i nastup na SP-u ljeta '94. i transfer u Anderlecht. Splitska publika dočekala je njegov povratak na Poljud pljeskom i skandiranjem.

*Ako ste pažljivo brojali, vidite kako smo podsjetili na 11, a ne 10 velikih utakmica, a naravno da smo mogli (ili morali) uvrstiti barem još toliko.
__________________
Bez pinezi i rišpeta rodilo se dite puka iz jubavi, iz dišpeta
Kontra mraku, kontra sili nareslo je ka iz vode i trkalo do slobode
Priko ognja, priko žica on je gubi, on je tuka, njegova smo svi mi dica
Isti tvrdi kruv smo jili, znači nam on puno više nego ća u foje piše
Sve prohodi, sve ne staje, svaka radost, svaka muka, život svakom svoje daje
Svi bi možda drugo bili ma u jednom svak se slaže od Hajduka nima draže
baRBa is offline   Reply With Quote
Old 11-02-2011, 09:42 AM   #810
neven
Senior Member
 
Join Date: Mar 2008
Posts: 125
neven is on a distinguished road
Default

sa bloga BROD U BOCI:
"Iskreno, nisam mislija njanci slova napisat o stotome rođendanu Hajduka, ma reka sam neću i gotovo, ka ono u znak osobnog protesta na kakve se niske grane spustija nekad slavni klub, ali eto, možda zbog šušura po gradu, lipo dizajniranih grafita po zidovima, pisama koje izviru iz svakog kantuna i pustih zastavica po ulicama, mora sam popustit.

Ja sam dite s mora, moja mati je Daaaalmaaaaacijaaaaaaaaaaaaa....

A kako i neću kad je taj Hajdukov duh usađen u mene još od prvoga dana života. Još preciznije, nije prošlo niti dvanajst uri od onoga momenta sam prvi put zakmeča u rodilištu udaljenom niti dvadeset metara od sjeverne tribine Staroga Placa, a već sam sa ponistre mava bandirom i vika "bili su bili vrhovi planina." Naime, upravo to popodne, splitski "bili" su igrali protiv Olimpije i dobili utakmicu s jedan prema nula.

I ne samo ja, na iljade spli'ske dice ćutilo je od svojih prvih koraka tu snagu dalmatinske upornosti i dišpeta i nema toga muškića koji nije sanja kako će i on jednoga dana obuć bili dres, zabijat golove ljutim protivnicma, a bome i najlipšim curama iz Splita i okolice i trčat počasni krug oko igrališta s peharom u ruci.

Nešto kasnije, rodilište se preselilo na Firule, a stadion na Poljud, na dva skroz različita kraja grada, rastegla se i pukla pupčana vrpca koja je povezivala splitsku dicu i balun i sad s nekim vremenskim odmakom možemo reć da je to bila katastrofalna urbanistička pogreška.
Di ćeš dicu odvajat od baluna?

Ali, već od svoje desete godine, točno sam zna kako će izgledat moj prvi nastup za Hajduka. Evo vako...
Početkom drugoga poluvremena gubimo nula jedan, igramo očajno, ništa nas ne ide, a ja, tad šesnajstogodišnjak, sidin na klupi za rezerve i čekan ka zapeta puška. U jednom trenutku trener se diže i govori ajde mali, zagrij se ulaziš unutra. U pedeset i sedmoj minuti zamjenjujem Nenu Šalova koji toga dana nije moga povezat ni svoje špigete a kamo li igru. Nije mi tribalo puno vrimena za prilagodit se, oooo prije sam naučija igrat balun nego šta san prooda!
Nakon par minuti igre, Zlatko Vujović biži po desnoj strani protivničke obrane, zavrće u sredinu, balun nekako conkulasto odskoči, privari protivničkoga beka, dođe taman meni na šuc i zabijen gol! Jedan jedan!

Puplika skočila na noge, mašu bandirama, aplaudiraju i komentiraju ma vidi ovoga maloga šta je dobar, ko bi reka, ma šta ko bi reka, jesan ti govorija da ima jedan junior koji će bit pravi igrač, a moj ćaća na zapadnoj tribini sve to gleda i sluša i gušta!
Ali još je uvik izjednačeno, ne ide nam ruku taj rezultat jerbo ako ne dobijemo, Zvezda će nam uteć na tri boda, ko će je više uvatit! U osamdesetoj minuti imamo korner s live strane! Izvodi ga Baka Slišković. Ja stojin vanka šesnajsterca. Baka tuče pravo prema golu, vratar boksa balun koji se odbija tačno prema meni, side mi tačno na volej, opalim po njemu ka iz topa i zabijen ga jušto ispod štange u devedeset!

Dva jedan za nas! Ludilo! Svi slavimo, ovakvi gol nije viđen još od vrimena Jure Jerkovića, već vidim sutrašnje novinske naslove u stilu "zvijezda je rođena!"

Do kraja utakmice protivnik nas je pritisnija na našu polovicu, ali mi smo se borili ka lavi, ka tigri, na kraju sam čak uspija prisić jedan njihov dupli pas, krenija u kontru, zavida u grop tri njihova igrača i lagano pribacija golmana ka da iman pet stotin utakmic u nogama. Tri jedan za nas, sigurna pobjeda, sudac svira kraj, a mene oduševljeni igrači iznose s terena na ramenima!

U ovu priču sam bija uvjeren da će se dogodit tako i nikako drugačije kad sam ima trinajst godin.
I četrnajst.
I petnajst!

I kad sam proša svoju šesnajstu i sedamnajstu, a nije se dogodilo to šta se tribalo dogodit jer me ona pizda od trenera nije tila meknit u igru ja sam i dalje bija uvjeren da tako jednoga dana mora bit.
I danas kad imam dvajsti.... aj dobro ne baš toliko, ali tu negdi, još uvik znam da ću u prvoj utakmici u bilome dresu zabit het-trik! Koji put je lipo živit u snovima.

Hajduk je realno govoreći, u evropskim i svjetskim razmjerima bezvezan klub. Ako smo se i mogli podičit trofejima od Vardara pa do Triglava, vanka se i nismo baš nešto istakli.
Ali to, šta Hajduk znači za našega čovika, to nije normalno, to spada u parapsihologiju, u zvjezdane staze, ma ta ljubav ne da je slipa, ne da je vječna, nego je toliko velika da prilazi granice galaksije!

Onako isto kako sam ja u svojoj dičjoj glavici složija priču kako ću jednoga dana igrat za voljeni klub, tako su i Hajdukovi navijači u svojim fantazmagorijama stvorili najbolji klub na čitavome svitu!
Koliko navijačkih pisama, koliko pokliča, koliko parola je nastalo u ovih sto godina!?

I kad gube i kad tuku uvik virni svom Hajduku!
Hajduk živi vječno!
A poslušajte samo ovu dražesnu rečenicu - Ko ne voli Hajduka iz Splita dabogda mu ćaća pomanita!
Bidan ćaća...

Ma znate šta, mogla bi se cila doktorska dizertacija iz sociologije napisat na temu "Utjecaj rezultata Hajduka na raspoloženje homo dalmaticusa"
Jerbo, kad je Ajduk zabija, onda su i navijači bolje zabijali čim bi došli doma. I žene su im onda bile kuntente. Svi bi u ponediljak ujutro bili orni za nove radne pobjede! Radnici u škveru bi s više volje varili, pituri bi pivali s pinelima u ruci, radnice Jugoplastike bi pribacivale normu dvista posto sve se nešto zagonetno smješkajući, letile su one šlape i kabanice priko tvorničke trake ka rokete, ka baluni!

Danas su druga vrimena došla.
Ovi Hajduk nije ni sjena onoga Hajduka iz moga ditinjstva. Ako je Hajduk uz kampanel Svetoga Duje i Marjan jedan od simbola Splita, onda je puno grubo škroka i potonija, uša u se ka telaruša, ma samo pokušajte zamislit kako bi recimo izgleda kampanel bez gornja dva kata i zvonika, kako bi u krajnjem slučaju izgleda Marjan bez šume, okićen samo Kerumovim "plažnim objektima!?"
Eeee, pa upravo tako izgleda današnji Hajduk...

Danas Svakašuša može bit precjednik Ajduka.
Danas u Ajduka mogu igrat igrači ne sa dvi, nego sa tri live noge.
Čak su i moderne navijačke pisme ajmemajko

Kada umren umotan u bilo, na Poljud odnesite mi tilo...
Koji morbidan stih o gospe moja...

Ali ono šta je najlipše i šta čovika mora taknit u šuštu - publika i dalje voli toga neskriknjega Ajduka, voli ga ka mater ludu ćer, voli ga bezgranično usprkos betežnim igračima, diletantskim trenerima i pijanim upravama.

I to je ono šta nema nigdi na svitu.
Lako je navijat za Reala, Barcelonu, Milana, Arsenala, Manchestera, lako je volit velike bogate i slavne, neš ti!
Ajde navijaj za ove naše redikule ako si baja!

I zato priznajem da sam se gadno privarija kad sam sve ove godine jada i čemera uvjerava samog sebe da me više nije briga za njega, kad sam govorija - ma ko šljivi Hajduka!
Ma šta, ko šljivi!?
Hajduk šljivi vječno! "
neven is offline   Reply With Quote
Old 11-02-2011, 10:13 AM   #811
Q-ST
Member
 
Join Date: Mar 2007
Posts: 32
Q-ST is on a distinguished road
Default

http://www.dalmacijanews.com/Hajduk/...damdesete.aspx

četvrtak, 10.veljača 2011
Hajdukova zlatna generacija obilježila sedamdesete

Nakon sumornih i traumatičnih šezdesetih, krajem tog desetljeća optimizam se polako vraća u klub. Na vrata Hajdukove prve momčadi kuca generacija domaćih mladića koja će ostati upisana u povijest kao "zlatna generacija" sedamdesetih. Dovoljno će reći brojke – 4 titule prvaka i 5 uzastopnih kupova. Nikom drugom nešto slično nije pošlo za rukom.

Dolaskom Slavka Luštice, popularnog Žige, na klupu Hajduka, okreće se novi list u klupskoj politici. Hajdukovim "fureštima" Milutinu Foliću, Zlatomiru Obradovu, Džemaludinu Mušoviću, a potom i Aleksandru Ristiću, rekao je da ne računa na njih, dok je Miroslava Vardića i Dragana Holcera zadržao. Hrabro je gurnuo u prvi plan mladiće iz omladinskog pogona Jerkovića, Jovanića, Lemešića, Džonija, Buljana, Mužinića, Peruzovića i Boljata. Zajedno s iskusnijima Vukčevićem, Hlevnjakom, Nadovezom, Pavlicom stvorena je idealna kombinacija mladosti i iskustva koja je morala rezultirati uspjehom. Na mjestu predsjednika kluba od 1970. je Tito Kirigin za čijeg će 10-godišnjeg mandata biti postignuti svi najveći uspjesi.

Titula nakon dugih 16 godina

U jubilarnu godinu Hajdukova 60. rođendana krenulo se dosta neuvjerljivo, ali od četvrtog proljetnog kola krenule su pobjede. Odluka o novom prvaku odlučivala se u posljednja tri kola. Nezaboravan za sve navijače "bijelih" bio je taj lipanj 1971. Najprije je ostvarena prva pobjeda nad Vojvodinom u Novom Sadu od 3:1, a tjedan dana kasnije – drama u Beogradu! Hajduku je trebao bod u predzadnjem kolu protiv Partizana da bi u posljednjem potvrdio naslov protiv Olimpije kod kuće.

20. lipnja u Beogradu bio je Dan D za "bijele". Nakon 50 minuta igre Partizan već vodi sa 3:0. No, tada počinje epski preokret. Nadoveza pogađa dvaput, Bošković jednom i rezultat je već 15 minuta poslije 3:3. Na koncu Ivan Buljan postiže četrvti pogodak i Hajduk pobjeđuje sa 4:3 i tako po šesti put postaje prvak Jugoslavije nakon predugih 16 godina. Po povratku u Split igračima je priređen najveličanstveniji doček kojeg je Split ikada vidio. Cijeli grad je izašao na ulice, u slavu novog šampiona.


U posljednjoj utakmici protiv ljubljanske Olimpije 27. lipnja organizirana je veličanstvena fešta. Na Starom placu okupilo se rekordnih 35 tisuća ljudi – svi u bijelom! Hajduk je pobijedio sa 2:1 i tako sezonu završio sa četiri boda prednosti nad Željezničarom, a šest pred Dinamom. Imao je i prvog golgetera prvenstva – Peru Nadovezu sa 20 postignutih pogodaka. Navijači su ga prozvali: "Pere – splitski Pele".


Momčad koja je u Split nakon 16 godina donijela radost osvajanja naslova prvaka igrala je najčešće u ovom sastavu: Radomir Vukčević, Vilson Džoni, Ivan Buljan, Ivica Hlevnjak, Dragan Holcer, Marino Lemešić, Miroslav Vardić, Mićun Jovanić, Pero Nadoveza, Jurica Jerković i Ivan Pavlica. Bili su tu i Ante Sirković, Luka Peruzović, Dinko Žutelija, Ante Ivković, Joško Gluić, Mario Boljat, Vladimir Smolčić, Miroslav Bošković, Veselin Zrilić, Dražen Mužinić i Ivica Matković.

Hadukovo proljeće '71. upotpunjeno je i trijumfom nad kraljevskim klubom Real Madridom od 4:2 na Starom placu tog nezaboravnog lipnja.

Najesen "majstor s mora" prvi put izlazi na scenu Kupa europskih prvaka, ali biva nesretno eliminiran od španjolske Valencije (0:0, 1:1) i tako započinje seriju velikih europskih nastupa i tragičnih eliminacija.

Prvi u nizu osvojenih kupova

Hajduk je iduće sezone u prvenstvu razočarao svoje navijače koji su očekivali obranu naslova (osvojeno je tek 10. mjesto), ali je zato u Kupu maršala Tita stigao do finala gdje je u lipnju 1972. pobijedio Dinama u Beogradu sa 2:1. Golove za "bijele" postigli su Jovanić i Šurjak, a počasni za "modre" Senzen. Zanimljivost je da je neposredno prije ove utakmice došlo do smjene na klupi Hajduka. Nakon teškog 1:5 poraza u Splitu od Dinama smijenjen je Slavko Luštica, a za prvog trenera imenovan je mladi i perspektivni Tomislav Ivić.

Momčad koji je osvojila kup 1972. glasi ovako: Sirković, Džoni, Buljan, Hlevnjak, Holcer, Bošković, Mužinić, Jovanić, Nadoveza, Jerković i Šurjak. Trener: Tomislav Ivić.

Ljeti 1972. na klupu "bijelih" sjeda legendarni Branko Zebec te Hajduka uspješno vodi u Kupu pobijednika kupova gdje "bijeli" stižu do polufinala gdje ih na proljeće nesretno izbacuje engleski Leeds United sa 0:1 u Leedsu i 0:0 u Splitu uz veliki broj Hajdukovih propuštenih šansi. Prethodno "padaju" norveški Fredrikstad, velški Wrexham te škotski Hibernian, no Englezi su ovog puta ipak imali više sreće.

S druge strane, u državnom prvenstvu te blistave europske 1972./73. "bijeli" ne blistaju te su na kraju sezone tek deveta momčad lige od 18 klubova.

Početak Ivićeve ere

Blistava era jednog sjajnog sastava započinje dolaskom Tomislava Ivića na mjesto trenera u ljeto 1973. godine. Uprava na čelu s umješnim Titom Kiriginom pojačava momčad. Iz ljubljanske Olimpije dolazi Brane Oblak, a iz tuzlanske Slobode vratar Rizah Mešković. Iz omladinskog pogona u vatru su gurnuti Slaviša Žungul, Vedran Rožić i Željko Mijač, čime se popunjavaju odlasci zaslužnih igrača – Nadoveze, Boškovića, Hlevnjaka i Vukčevića.

Na zasadama Zebeca i njegova odlaska, uz Oblaka i Meškovića Hajduk je izrastao u apsolutnog gospodara jugoslavenske nogometne scene sljedećih sezona. S Tomislavom Ivićem kao novim Lukom Kaliternom.

Prva dvostruka kruna u Splitu

Prve Ivićeve nogometne jeseni osvojen je drugi Kup zaredom. Tog studenog 1973. "bijeli" su bolji od Crvene zvezde u finalu, u Splitu 1:1 (strijelac Žungul), a u Beogradu 2:1 za Hajduk golovima Žungula i Jerkovića.

Osim toga, Hajduk i u prvenstvu te sezone igra vrlo dojmljivo. Naslov prvaka "bijeli" su osvojili u samome finišu – u posljednjem kolu. U mrtvoj utrci s mostarskim Veležom, Hajduk je morao pobijediti OFK Beograd usred Karaburme. "Romantičari" su tradicionalno Hajduku zadavali muke, a te su godine osvojili visoko peto mjesto. Bilo je tu svega, čak je i trener Ivić bio udaljen s terena, međutim, kad je Jurica Jerković u 89. minuti postigao i drugi gol, sve su dvojbe bile riješene. Prvi je postigao Vilson Džoni. Rezultat je bio 2:0 za Splićane. Na koncu su "bijeli" i "rođeni" bili bodovno poravnati, ali zbog bolje gol-razlike titula je otišla u Split.

Novine pišu da "prvi put u bogatoj povijesti svog postojanja Hajduk ima dvostruku nogometnu krunu", a šampionska momčad koja ju je osvojila u sezoni 1973./74. sastoji se od ovih momaka: Rizah Mešković, Ivan Katalinić, Vilson Džoni, Mario Boljat, Luka Peruzović, Dragan Holcer, Vedran Rožić, Dražen Mužinić, Ivan Buljan, Brane Oblak, Mićun Jovanić, Slaviša Žungul, Jurica Jerković, Ivica Šurjak, Berislav Poldrugovac, Joško Gluić, Ivica Matković, Željko Mijač, Goran Jurišić i Nenad Šalov. Trener je bio Tomislav Ivić.

Europski nastup ujesen u Kupu europskih prvaka "bijeli" su započeli eliminacijom islandskog Keflavika, da bi potom sjajnom igrom slavili u prvom susretu protiv St. Etiennea s 4:1 u Splitu. Uzvrat u Francuskoj pretvorio se u jednu od najvećih noćnih mora Hajdukovih navijača jer su Francuzi prošli dalje pobjedom od 5:1 nakon produžetaka. Bila je to prva u nizu tragičnih europskih Hajdukovih epopeja koje će ga pratiti u narednim godinama i desetljećima.

Nova dvostruka kruna

Te tužne europske jeseni Hajduk je utjehu pronašao u osvojenom Kupu maršala Tita. U studenome 1974. Hajduk je u beogradskom finalu bio bolji od banjalučkog Borca s 1:0 pogotkom Boljata i kup je po treći put uzastopce stigao u vitrine Hajduka.

U prvenstvenom natjecanju Hajduk najesen pobjeđuje tri najveća rivala – Dinama u Zagrebu, Partizana u Beogradu i Zvezdu kod kuće, ali doživljava težak poraz 0:5 od Veleža u Mostaru. Bila je to osveta "rođenih" za izgubljeno prethodno prvenstvo gol-razlikom. Na proljeće "bijeli" pobjeđuju Bajevićev Velež s 1:0 u Splitu, a nedugo zatim i Zvezdu u Beogradu sa 2:1 golovima Jovanića. Titulu potvrđuju pobjedom nad Olimpijom na Starom placu od 5:1.

Na kraju prvenstva, Hajduk ima tri boda više od drugoplasirane Vojvodine, a čak osam više od Crvene zvezde. Drugi put uzastopno dvostruka kruna ostaje u Splitu. I vrapci na grani pjevaju Hajdukovu udarnu postavu, a u Splitu vjerojatno nije bilo onog tko nije znao 11 veličanstvenih: Mešković, Džoni, Rožić, Peruzović, Holcer, Buljan, Žungul, Mužinić, Oblak, Jerković i Šurjak.

Još iste jeseni Hajduk je ponovno u Kupu europskih prvaka. Eliminira maltešku Florianu i belgijski Racing White. Uslijedilo je, međutim, još jedno bolno ispadanje, u četvrtfinalu od PSV Eindhovena, nakon 2:0 pobjede u Splitu i poraza u uzvratu od 0:3, opet nakon produžetaka.
Q-ST is offline   Reply With Quote
Old 11-02-2011, 10:14 AM   #812
Q-ST
Member
 
Join Date: Mar 2007
Posts: 32
Q-ST is on a distinguished road
Default

Maksimović otima prvenstvo "bijelima"

U novu sezonu 1975./76. "bijeli" ulaze sa starim ciljevima – osvojiti dvostruku krunu po treći put. Hajduku na oba domaća fronta ide dobro, u kupu ruše protivnike jednog za drugim, a u prvenstvu pokazuju najviše od svih i s beogradskim Partizanom vode bitku za tron.

"Utakmica istine" igra se u Beogradu. Partizan kontra Hajduka. Nedjelja, 9. svibnja 1976. Na stadionu JNA 50 tisuća gledatelja. Većini od njih bio je to vjerojatno najtužniji dan u životu. Hajduk postiže pola tuceta golova, a na semaforu konačno svijetli – 6:1 za "bijele". Dvaput Žungul i Đorđević, te po jednom Jerković i Buljan ponizili su "crno-bijele" u njihovom dvorištu.

Unatoč svemu, Hajduku je naposljetku izmakla treća uzastopna dvostruka titula nakon poznatog "slučaja Maksimović" kada je novosadski sudac u Ljubljani produžio utakmicu Olimpija-Partizan sve dok Bjeković nije postigao gol i donio slavlje partizanovcima. Nitko ne zna koliko je zapravo ta utakmica trajala. Svakako, predugo. Hajduk je u posljednjem kolu remizirao na Karaburmi s OFK Beogradom 1:1 i ostao za bod prekratak. Morao se zadovoljiti titulom viceprvaka.

Hajduku je ostala "utjeha kupa". Suvereno je stigao do finala u kojemu je bio bolji od Dinama u produžetku sa 1:0. Pogodak vrijedan trofeja postigao je Šurjak u 105. minuti beogradske utakmice. Četvrti uzastopni kup osvojen je u ovom sastavu: Katalinić, Peruzović, Boljat, Luketin, Buljan, Rožić (Džoni), Žungul, Mužinić, Mijač (Balevski), Jerković i Šurjak. Trener: Tomislav Ivić.

Hajduk za Guinnessa – osvojen peti uzastopni Kup

U ljeto 1976. Hajduk napušta trofejni trener Tomislav Ivić koji odlazi u Ajax, a na klupu sjeda Josip Duvančić. Baš u to vrijeme dolazi do smjene generacija u klubu, odlaze Oblak i Mešković, a Buljan, Jerković i Džoni na odsluženje vojnog roka. Duvančić u vatru ubacuje Zlatka i Zorana Vujović, Davora Čopa te nekolicinu neiskusnih mladića.

U prvenstvu ne briljiraju, osvojeno je tek osmo mjesto, ali dolaze do finala Kupa u kojem pobjeđuju titogradsku Budućnost sa 2:0 pogocima Luketina i Žungula u produžecima. "Bijeli" su osvojili peti uzastopni trofej Kupa što nikome prije ni poslije nikad nije uspjelo. U momčad osvajača Kupa maršala Tita 1977. igrali su Katalinić, Kurtela (Zoran Vujović), Rožić, Luketin, Peruzović, Boljat, Žungul, Mužinić, Đorđević, Čop (Zlatko Vujović) i Šurjak.

Sljedeća nogometna sezona prošla je bez trofeja za Splićane. Na klupi je Vlatko Marković, a "bijeli" osvajaju treće mjesto u prvenstvu, dok u kupu ispadaju od budućeg pobjednika – Rijeke.

Posljednja titula na Starom placu

U ljeto 1978. na trenersko mjesto u Hajduku nakon dvije godine vraća se proslavljeni Tomislav Ivić. "Bijeli" u novoj sezoni, iako bez Jerkovića (otišao u Zürich) i bez Katalinića i Boljata (otišli u vojsku), već kroz jesen najavljuje mogućnost osvajanja prvoga mjesta. U Europi ujesen ispada od londonskog Arsenala i sve karte baca na domaće prvenstvo.

Svi u klubu nadaju se šampionskom proljeću. Međutim, trener Ivić suočava se s novim nevoljama. "Hajdukov indijanac" i "Mister Gol" Slaviša Žungul u zimskoj pauzi naprasno odlazi u Ameriku igrati mali balun, a Mićun Jovanić, ponajbolji prvotimac jeseni, zbog ozljede propušta finiš. Mićun, jedini od svih koji je doživio veličanstvene trenutke osvajanja sva 4 prvenstva tijekom 70-ih.

U proljeće 1979. favoriti za titulu su jedino Hajduk i Dinamo koji vode mrtvu trku. Svi su vjerovali da će pitanje prvaka biti riješeno već svibanjske nedjelje, 9. svibnja, kada su "plavi dečki" dolazili na noge zahuktalom Hajduku. Ponovno prepun plac – 35 tisuća ljudi u bijelom. Usprkos velikoj nadmoći "bijelih", Zagrepčani pobjeđuju sa 2:1 i činilo se da će titula krenuti prema Zagrebu.

Međutim, Hajduk sad mora u zadnjem kolu pobijediti Sarajevo na Koševu ako želi postati prvakom. To mu i uspijeva – 2:1 za "bijele". Golove postižu Đorđević i Zoran Vujović. Hajduk na kraju balade ima isti broj bodova kao i Dinamo, ali bolju gol-razliku i nova titula prvaka Jugoslavije ponovno se slavi u Splitu. Kasnije će se pokazati da je to bila posljednja u bivšoj državi.

Šampionsku momčad iz 1978./79. činili su ovi igrači: Ivan Budinčević, Zoran Vujović, Mario Boljat, Šime Luketin, Boro Primorac, Luka Peruzović, Vedran Rožić, Dražen Mužinić, Zlatko Vujović, Borislav Đorđević, Ivica Šurjak, Ivan Katalinić, Mišo Krstičević, Nenad Šalov, Mićun Jovanić, Davor Čop, Ivan Gudelj, Damir Maričić i Marijan Zovko. Trener je bio Tomislav Ivić.

Oproštaj od Starog placa i selidba na Poljud

Split je dobio organizaciju Mediteranskih igara te 1979. godine. Za tu prigodu izgrađen je moderan stadion u Poljudu. Došao je i dan oproštaja od Starog placa. Posljednji pogodak postigao je Mišo Krstičević u prvenstvenom derbiju s Dinamom (1:1), a posljednja utakmica odigrana je 7. listopada 1979. protiv Vardara (0:0).

Hajdukovu zastavu spustio je barba Luka Kaliterna. Već dva tjedna poslije Hajduk je odigrao prvu utakmicu na novom, velebnom zdanju – "poljudskoj ljepotici". Bilo je to u Kupu europskih prvaka protiv turskog Trabzonspora (1:0), a prvi zgoditak na novom stadionu postiže Boro Primorac iz jedanaesterca.

Te sezone Hajduk hrabro juriša na europski trofej, ima snažnu momčad, dobro mu ide, ali na proljeće 1980. biva nesretno eliminiran u epskim utakmicama četvrtfinala Kupa europskih prvaka protiv HSV-a nakon poraza 0:1 u Hamburgu i "pirove" pobjede 3:2 u Splitu. Mnogi kažu da nikad nije bio bliži jednom europskom trofeju kao tada.


Dolaze nova vremena, najveći predsjednik u povijesti Tito Kirigin odlazi iz kluba nakon 10 trofejnih godina, klupu Hajduka napušta Tomislav Ivić, a zamjenjuje ga Ante Biće Mladinić. Hajduk dočekuje osamdesete godine spreman na novi europski iskorak. Hoće li ga konačno dočekati?

(Sutra novi nastavak...)



IVAN PRINCIVALI

Prethodni nastavci:

Šezdesete: Najteže razdoblje u Hajdukovoj povijesti (09.02.2011.)

Pedesetima dominirala zlatna Hajdukova generacija (08.02.2011.)

Četrdesete: Hajduk se uzdiže kao Feniks iz pepela (07.02.2011.)

Hajdukove tridesete - godine krize i inozemnih turneja (06.02.2011.)

Hajduk uzletio 1920-te, prva dva naslova stigla u Split (05.02.2011.)

Odbrojavanje do 100. rođendana: Osnivanje Hajduka i ratno doba (04.02.2011.)
Q-ST is offline   Reply With Quote
Old 11-02-2011, 10:25 AM   #813
Hajdukovac-RI
Senior Member
 
Hajdukovac-RI's Avatar
 
Join Date: Mar 2005
Posts: 2,845
Hajdukovac-RI is on a distinguished road
Default

__________________
MAZOHISTI 1950
Hajdukovac-RI is offline   Reply With Quote
Old 11-02-2011, 10:59 AM   #814
Bodul
Mladen Grdović
 
Bodul's Avatar
 
Join Date: Apr 2005
Posts: 8,266
Bodul has a spectacular aura aboutBodul has a spectacular aura about
Default

Quote:
Originally Posted by shaka_zulu View Post
vrime je jedini magazin koji se usudija pisat protv keruma i ekipe. zato se i ugasilo
pusti price ... Blagajic Vrime, Zuzul DalmacijaNews, Kerum TV Dalmacija ... sve je to ista bagra
__________________
This time next year Rodney ...
Bodul is offline   Reply With Quote
Old 11-02-2011, 11:17 AM   #815
baRBa
hAJMOOOOOOOO
 
baRBa's Avatar
 
Join Date: Jul 2005
Posts: 14,053
baRBa is a jewel in the roughbaRBa is a jewel in the roughbaRBa is a jewel in the rough
Default

Quote:
Originally Posted by Bodul View Post
pusti price ... Blagajic Vrime, Zuzul DalmacijaNews, Kerum TV Dalmacija ... sve je to ista bagra
joj kako je tesko bilo pogodit ko ce se okrznit na ovo i nastavit debilanu od price na temi "100 godina Hajduka"

Hvala ti Bodule,
niko od nas nije znao da je to tako. Izvrsno je da si nam otvorio oci. Aj sad se molim te banniraj
__________________
Bez pinezi i rišpeta rodilo se dite puka iz jubavi, iz dišpeta
Kontra mraku, kontra sili nareslo je ka iz vode i trkalo do slobode
Priko ognja, priko žica on je gubi, on je tuka, njegova smo svi mi dica
Isti tvrdi kruv smo jili, znači nam on puno više nego ća u foje piše
Sve prohodi, sve ne staje, svaka radost, svaka muka, život svakom svoje daje
Svi bi možda drugo bili ma u jednom svak se slaže od Hajduka nima draže
baRBa is offline   Reply With Quote
Old 11-02-2011, 11:20 AM   #816
Bodul
Mladen Grdović
 
Bodul's Avatar
 
Join Date: Apr 2005
Posts: 8,266
Bodul has a spectacular aura aboutBodul has a spectacular aura about
Default

od sutra krece program pa ces se dva dana odmorit od mene ... a onda od ponediljka sve po starom jbga
__________________
This time next year Rodney ...
Bodul is offline   Reply With Quote
Old 11-02-2011, 12:44 PM   #817
Alfa91
Senior Member
 
Alfa91's Avatar
 
Join Date: Apr 2008
Posts: 626
Alfa91 is on a distinguished road
Default

Evo link sa dosta informacija o prvim utakmicama Ajduka, slikama, rezultatima i sl.
Ko nije vidia neka baci pogled, ko je neka utvrdi znanje

http://forum.stripovi.com/topic.asp?TOPIC_ID=38375
Alfa91 is offline   Reply With Quote
Old 11-02-2011, 01:07 PM   #818
ditepuka
Member
 
ditepuka's Avatar
 
Join Date: Aug 2010
Posts: 64
ditepuka is on a distinguished road
Default

Jel ima jos karata za nedilju,jel ima ko informaciju s obzirom da se prica da nema??
ditepuka is offline   Reply With Quote
Old 11-02-2011, 01:09 PM   #819
aleština
Junior Member
 
aleština's Avatar
 
Join Date: Aug 2005
Posts: 1,867
aleština will become famous soon enough
Default

Quote:
Originally Posted by ditepuka View Post
Jel ima jos karata za nedilju,jel ima ko informaciju s obzirom da se prica da nema??
Ne znam, ne virujem da nema karata, ja ću posli do fan shopa u city centru, ako ih ne nađem tamo, u kapunjeri na Poljudu te do 20.00 čeka tvoja karta ( jasno ako si pretplatnik ).
__________________
Bol je prolazna, ponos ostaje
aleština is offline   Reply With Quote
Old 11-02-2011, 01:12 PM   #820
Grizli Adams
Senior Member
 
Grizli Adams's Avatar
 
Join Date: Jun 2007
Posts: 2,938
Grizli Adams is on a distinguished road
Default

BIVŠI PREDSJEDNIK ‘BIJELIH’ SVJEDOČI O DRAMATIČNIM TRENUCIMA NA TRGOVAČKOM SUDU PRIJE TRI GODINE:
Peroš: Kako sam spasio Hajduk

Hajduk u nedjelju 13. veljače slavi stoti rođendan, a po svemu sudeći navijači “bijelih” ne bi sada imali što slaviti da je prije tri godine klub završio u stečaju.

Doživjeti stotu naslov je nekada vrlo popularne pjesme “Bijelog dugmeta”, u čemu je klub s Poljuda i uspio, no moglo je sve biti i drukčije. Početkom ožujka 2008. godine nad klubom se nadvio bauk stečaja, koji je zahvaljujući ljudima koji su tada bili u Hajduku, ali i na koncu sretnim spletom okolnosti u posljednjim trenucima ipak izbjegnut.

Sati, doslovno minute su odlučivale odlazi li ovakav Hajduk kakvog poznajemo potpuno u povijest. No 15 minuta prije isteka posljednjeg roka i odlaska u stečaj uslijedio je spas u zadnji čas.

Drama je sretno okončana, ne u pet, ali zato doslovno u 15 minuta do podne.

Tog desetog ožujka 2008. godine prisjetio se tadašnji odvjetnik, a kasniji predsjednik Hajduka Mate Peroš, jedan od bitnih protagonista tih događanja.

- Ne bismo danas svi skupa slavili stoti rođendan da je klub otišao u stečaj. Može se reći da je to kao drugi rođendan kluba - rekao je Peroš i prevrtio film tadašnjih događanja kada je zbog nagomilanih dugovanja, a izravni povod je bilo potraživanje bivšeg igrača Hrvoja Vukovića u iznosu nešto višem od dva milijuna kuna, klub mogao završiti u stečaju i ugasiti se.

- U četvrtak (op.a. šestog ožujka) nam je sudac rekao kako će, ako dug ne platimo do ponedjeljka u podne, izdati rješenje o slanju Hajduka u stečaj, poslati ga klubu i staviti ga na oglasnu ploču suda. Imali bismo, naravno, žalbeni rok, ali s obzirom na dugovanja kluba od 322 milijuna kuna, da je račun kluba 13 i pol godina bio blokiran, a ne 60 dana, koliko je zakonski rok za proglašavanje stečaja, ne bi bilo koristi.

- Stečajem bi se razvrgnuli svi ugovori s igračima, a kako Hajduk nije imao nikakve imovine od koje bi se vjerovnici naplatili, mogao je klub po Zakonu biti izbrisan iz registra udruga, registra profesionalnih klubova! Ili se moglo dogoditi da, ako bi se do kraja sezone pokrenuo proces preoblikovanja, klub izbaci u najniži amaterski rang, odnosno Treću ligu.

- Bili smo svjesni da se Hajduk teško mogao izvući iz stečaja ili bi to u najboljem slučaju trajalo godinama - pojasnio je Peroš. U nedjelju 9. ožujka navečer Vukovićev odvjetnik Tomislav Krka nazvao je Peroša i rekao mu kako Hajduk, kojemu je tada bio predsjednik Željko Jerkov, koji se zalagao za stečaj, nema namjeru platiti Vukoviću do zadanog roka. To je bio povod za akciju.

- Nazvao sam predsjednika Skupštine dr. Antu Nosića i dopredsjednika Mirka Klarića te smo tada pozvali skupštinare da ujutro dođu u klub. U osam ujutro Nosić, Klarić i ja tražili smo od Krke da pokuša privremeno odgoditi stečajni postupak, što kao odvjetnik nije bio u mogućnosti - prepričao je Peroš.

Vratili su se tada u klub, gdje su susreli skupštinare, a kada je oko deset sati predsjednik Jerkov stigao u klub te vidio što se događa, demostrativno je dao ostavku.

- Nije to bilo ništa usmjereno protiv Jerkova. I sam je Jerkov, kada je stigao u klub, želio napraviti preoblikovanje, ali kasnije su mu drukčije savjetovali i uvjeravali da je to najbolji put. Mi smo, pak, smatrali kako treba prvo pokušati oživiti mrtvaca, pa onda proglasiti smrt - pojasnio je Peroš.

Potom su na Poljudu krenuli u misiju plaćanja duga Vukoviću kako bi se to učinilo na vrijeme do podne, ali ni to nije išlo jednostavno.

- Doneseno je rješenje da platimo Vukoviću, no naš vrijedni kurir Nikolica (op.a. Nikola Perkušić) vraćen je iz banke zato što je rješenje potpisao direktor Fredi Fiorentini, a to je mogao napraviti samo pokojni Ferante Colnago kao jedini koji može raspolagati novcem na računu “Hajduk Sirio” preko kojeg smo poslovali - pojasnio je Peroš koji je tada pohitao to riješiti na Trgovački sud. Kada je to na koncu uspio, u ponovljenu misiju u borbu s minutama poslan je Nikolica.

- Petnaest minuta prije isteka roka, u 11.45, uspio je uplatiti novac i poslali smo sucu dokaz da stopira stečaj. Ne želim ni razmišljati što bi se dogodilo da nismo uspjeli. Možda bi nas sudac malo i pričekao, ali...

frane Vulas
nedjelja 9. ožujka 2008. 20.00

- Hajduk odbija platiti Hrvoju Vukoviću. Igračev odvjetnik Tomislav Krka i Mate Peroš razgovaraju, Peroš doznaje kako klub odbija platiti 21.00 - Peroš se nalazi s predsjednikom Skupštine Antom Nosićem i dopredsjednikom Mirkom Klarićem, pozivaju se skupštinari ujutro u klub

PONEDJELJAK 10. ožujka 2008. 8.00

- Nosić, Klarić i Peroš odlaze kod odvjetnika Krke i pokušavaju ishoditi odgodu stečajnog postupka, no bez uspjeha 9.00 - Nosić, Klarić i Peroš vraćaju se u klub, gdje su se tijekom jutra već skupljali skupštinari čekajući ishod 10.00 - dolazak na Poljud predsjednika Željka Jerkova 10.30 - ponukan događanjima, Jerkov podnosi ostavku, sukladno Statutu klub vodi predsjednik Skupštine Nosić, doneseno je rješenje da će klub platiti Vukoviću, koje je potpisao direktor Fredi Fiorentini te šalje u banku klupskog djelatnika, Katicu za sve Nikolu Perkušića

10.45 - Perkušić se vraća na Poljud neobavljena posla jer Hajduk nije imao rješenje Trgovačkog suda da netko drugi osim pokojnog direktora tvrtke Hajduk Sirio Ferantea Colnaga, koji je preminuo mjesec dana ranije, može raspolagati tim računom preko kojeg je Hajduk, čiji je račun bio blokiran, tada poslovao

11.00 - Peroš na Trgovačkom sudu pokušava iznuditi rješenje da novcem s računa može raspolagati i netko drugi, u ovom slučaju direktor Hajduka Fiorentini 11.15 - Peroš je dobio rješenje Trgovačkog suda, s kojim se vraća na Poljud 11.30 - Perkušić s uplatnicom ponovno odlazi u banku platiti sporna dva milijuna kuna Vukoviću

11.45 - Perkušić je ipak uspio uplatiti novac, Hajduk šalje sucu dokaz o uplati, prijetnja stečajem 15 minuta prije krajnjeg roka konačno prestaje

‘Slavni trijumvirat’

Uz, kako smo ih tada zvali, “slavni trijumvirat” na čelu kluba, Nosić-Klarić-Vinko Capo Bajrović, kako Peroš ističe, velike zasluge za spašavanje Hajduka imali su i mnogi drugi.

- Ne smijemo zaboraviti sve dioničare, od Jake Andabaka koji je probio led, Ivana Rimca, Luke Miličića koji je odmah rekao da je spreman kupiti dionice, pa do svakog malog dioničara koji je sudjelovao u svemu jer svatko je dao koliko je mogao.

- Vrlo bitne su i uloge tadašnjeg ministra sporta Dragana Primorca i premijera Ive Sanadera, koji su pomogli ne novčano ili na neki drugi način, kako bi neki pomislili, već su nam zakonski omogućili da s vremenom klub dignemo na zdrave temelje na kojima je sada. Ne zaboravimo ni prethodnike u klubu, Branka Grgića. Svaka čast svima, ne bi bilo Hajduka bez tih ljudi - kazuje Peroš.
__________________
"Situaciona opstojnost vas tjera da se prilagođavate svim aspektima mogućih novonastalih situacija, i to koristimo kako bi se snašli u ovom trenutku" - ARISTOTEL, 4. st. pr. Kr.
Grizli Adams is offline   Reply With Quote
Reply

Thread Tools
Display Modes

Posting Rules
You may not post new threads
You may not post replies
You may not post attachments
You may not edit your posts

BB code is On
Smilies are On
[IMG] code is On
HTML code is Off



All times are GMT +2. The time now is 03:44 PM.


Powered by vBulletin® Version 3.8.6
Copyright ©2000 - 2022, Jelsoft Enterprises Ltd.
Svaki komentar na forumu je osobni stav pojedinca te se na nikakav način ne može povezati sa Hajduk OnLine stranicom, HNK Hajdukom, administratorima i moderatorima foruma.